.

.
Paisani in anda pà a fiera di u Niolu. LC Canniccioni v 1910

05/04/25

Sarratu fora

 Sarratu fora è un numignulu. Indi i tempi agnunu t'aviva u soiu. In paesi, ci n'aghju cuntatu più di 200. Sarratu fora (ma libaru in drentu !) è u nomi di una passioni, quidda d'un paesi, u meiu, u vostru. A passioni pà ssi petri oghji tralasciati. Sarratu fora sarà un locu pà di dì a passioni di i nostri vecchji e di l'amichi spariti, spapersi, incarciarati ind'i ritorti di i sò fatti d'oghji ch'eddi sighini beddi o brutti. Emi à pruvà à fà un bloggu paisanu. Un locu dedicatu à a lingua corsa (d'oghji e d'arimani). A Corsica di tandu un era micca un paradisu. A Corsica di tandu era. Eiu sogu di stu tempu, basta, e ghjungu dà culà... (Nb: Pà suvità, in cundizioni, u filu di stu bloggu, o lettori che tu sei, vai e cerca prima u bigliettu (post/postu) di u 2011 e ricoddi in darretu, insin'à oghji. Fatu ch'eddu è, leghji agna ghjornu chi vena u postu novu, s'eddu ci n'è unu. S'eddu un ci n'è micca, tandu rileghjiti un anzianu s'edda ti piglia a brama). 


Ti ringriaziu e ti salutu cù la zucca e cù l'imbutu. Sf 

Orme sanguine

STAZIONI X 
(Gesù spugliatu di i sò panni...)

Angeli voi
Dal ciel' scendete
L'ali stendete
Per ricoprir'

Gesù nudato
Ahi ! Tù sfacciato
Tanti rossore
Gli fai soffrire ?

Vi prego o Gesù buono
Per la vostra passione
Darci perdono.

Adoramus te, Criste et benedicimus tibi. 
Quia per sanctam crucem tuam redemisti mundum.

Miserere nostri domine.
Miserere nostri !


Ecc... insinu à a morti (e a risurrezioni) ?


20/03/25

À P.

 À tè, l'amicu caru, oghji sparitu, chi sè sempri indi u cori meu. 


"L'acra lingua di i morti si ripiglia sempri, indi una prumessa di vazzina". Andrée Chedid

11/03/25

Taviu (2)

11 marzu 1925

U soli allungava i so raggi. Sarani statu deci o ondinci ori di mani. Erami di marzu. Cù Taviu erami falati in piaghja à veda à zi Paulu di i Caginoni, ind'u Chjosu Novu duve t'aviva case e chjostri. 

A tarra pariva in amori. Era stata lavurata di nuvembri, accunciulata, pò suminata à granu.

Fighjulavu u tarrenu, (Paulu e Taviu erani accupati à parlà prezzi), ssu svapurumi fumicanti chi facciva baddà l'aria. Era quantu chi a tarra purtessi à tè, u tò ricordu fattu di ssi nienti chi empiani un mondu.

E, d'un colpu, u calori di u soli, u feci spariscia, comu tu sè sparita ancu tu.


E tandu sò partutu à rida, di chi ?

03/03/25

Taviu (1)

Di peddi bianca e vignaghjola, capeddi russini, Taviu era assiulatu.

T'aviva ancu guai à stassine à u soli senza chi i sò carri brusgessini, ed, a si pò dì, i prigantuli di Zia Maria Zeppa di i D. , l'arcizia, ùn l'aiutavani tantu. 

Si vardava da u soli cù la sò barretta Niulinca, (vinta à i carti, à a Santa, anni fà), a so baretta, bedda incalfata  cù lu sò mandiglioni biancu sottu, chi parava, u coddu, da i so raghji ardenti. Vistutu cusì pariva tuttu ch'eddu battiva u granu ind'aghja ancu puru di marzu.

U soiu, u fazzulettu, era fattu di dui pezzi di panni bianchi cusgiti da Zia Annetta.

I purtava comu faccivani l'omi di ssi truppi culuniali stazziunati qualchi volti in Aghjacciu (s'edda si po dì).

In paesi, u chjamavani Trenta Trè chi era statu u sò numaru di leva indi u dodici e s'era fattu i so 7 anni d'armata.

A vedalu cusì pariva un cuccu, massimu dipoi chi s'era decisu à tena u maceddu, in quidda carciara ch'eddi t'avivani sottu a casa di a famiglia. U strittonu passava davantu e, megliu, da alarga a strada avivani abbatu a casa di a zia, aprendu una bedda piazza davanti à u purtoni.

À tutti quiddi chi passavani da a Stretta Vecchja à venasini in paesi, li tuccava à passà davanti à u so cumerciu. 

Mi spiigava i sò tumberi da vena, u troppu bananincu ch'eddu aviva da circà in Vatera, i culteddi, a fiama larga, quiddi à fiama corta, compri l'altru ghjornu in Aghjacciu, u so macineddu da intazzà a carri purcina, i sacchi di sali da pudè fà a misgisca a settima chi veni...


Ed eiu, chi ni  n'avivu da sapè, eiu, d'Edda ?

10/02/25

Strega di u turmentu

I Petri Rossi, 10 farraghju 1925.


I coddimenula s'avviccinavani di u nostru caseddu, segnu di grand' fridura da vena. 

Da insù, i sgiotti curiosi, barba à u ventu, fighjulavani a piaghja. Pariva tuttu ch'eddi sunniassini.

Taviu era vinutu cun megu, t'aviva ind'a musetta a so buttiglietta di vinu e la so carbunata... Taviu !

L'altru ghjornu eru falatu in Aghjacciu, à cumprà un pocu di materiali indi Picherandot e Cumpagnia.

Prima di ripiglià u serviziu, mi sogu canzatu in San Rucheddu. In uni scorru c'era una piccula placa di marmaru grisgiu. C'era scrittu : 

                        Merci
                        Espoir
                       1913.

1913, pinseti, Cristacciu piluchjosu !!!

A sapivu chi m'eru lacatu culà, veni à dì in Cuntinenti, un pezzu di a me vita, di li me anni, di lu me sangui, di la so cara carri e di tantu di a carri di s'astri...

Parò, nun passava u passatu : a strega di lu turmentu mi bufunava in capu, notti e ghjornu. Ohimè !


Franjo Vranjanin (v. 1470)
The Frick Collection, New York.